Adisa Tufo: Najjača spoznaja je bila kad sam shvatila da ni na koga na svijetu ne mogu utjecati, osim na samu sebe.

 Adisa Tufo: Najjača spoznaja je bila kad sam shvatila da ni na koga na svijetu ne mogu utjecati, osim na samu sebe.

Tekst je napisala i uredila: Azra Memišević, volonterka Fondacije CURE

Adisa Tufo, poduzetnica, menadžerica, umjetnica, pčelarka - osoba je koju nikad nije bilo strah da ostvaruje svoje snove. Po struci je ekonomistkinja, a sve čime se bavila bilo je vezano za kreiranje i umjetnost. Njen život je protkan učenjem, čitanjem, pisanjem i konstantnom edukacijom. Na naše zadovoljstvo, Adisa je odlučila da podijeli s nama inspirativnu priču.

Ako hoćete jedan sasvim iskren odgovor, samo sedmicu dana prije nego što sam došla na poziciju direktorice porodične kompanije, od kada je i krenula moja poduzetnička priča, ni na pamet mi nije padalo da ću raditi ovo što radim.

Za mene važi ona priča Kad me pitaju kako to da sam tako hrabra i zašto sam se odlučila na baš ovakav izbor, nisu ni svjesni da  izbora nisam ni imala. Ovo je zaista bila jedina opcija.

A kad sam se već našla u situaciji da treba da napravim nešto, onda sam se potrudila da to

nešto bude najbolje što mogu. I ispalo je dobro, rezultati su tu i veoma su vidljivi.

Naravno da niko nije očekivao ovakvo nešto, pogotovo ne od  jedne žene, pogotovo ne od   jedne žene koja nosi hidžab.  Činjenica je da bi većina pokleknula pred svim predrasudama s kojima sam se susretala te pred otporom okoline. Nađete se odjednom u nekom, tipično muškom svijetu i treba da uradite nešto. Za bilo šta se morate dokazivati barem dva puta više od bilo kog muškarca. Najvažnije je ne odustati, ne pokleknuti i ne obraćati preveliku pažnju na takva dešavanja. Sve su to manje ili veće doze primitivizma i needukovanosti koje neminovno susrećete na svakom koraku.

Meni su problemi bili svakodnevnost. Rečenice „Zašto ti to treba?“  slušala sam stalno. Bilo je žestokih osuda okoline i porodice, ali sam samo gledala ispred sebe. Imala sam san i sanjala sam ga otvorenih očiju.

Kada dođe dan da rezultati rada postanu veoma vidljivi, onda se stvari mijenjaju. Onda vas svi vole i podržavaju. Ti isti koji su do jučer bili najglasniji s osudama i komentarima.

Čovjek mnogo toga doživi u životu. Sva ta iskustva ga bruse i jačaju. Čine ga boljim i jačim čovjekom. Za mene je najjača spoznaja bila kad sam shvatila da ni na koga na svijetu ne mogu utjecati, osim na samu sebe. Od onog djeteta ili mlade žene koja je mislila da može mijenjati svijet, spoticala se i padala mnogo puta; ta spoznaja je bila kao otkrovenje. Okrenula sam se sebi i uvidjela da baš tu i imam najviše posla. Radila sam na sebi svakodnevno, edukovala se, mijenjala, postajala drugačija, upoznavala sebe i otkrivala vlastite potencijale, počela se više voljeti i poštovati, a sve te promjene su utjecale na moje okruženje, mada u prvi mah nisam ni bila svjesna toga.

I, desilo se čudo, ja sam radila na sebi, isključivo na sebi, a promjene su se odražavale i na moju porodicu i sve oko mene. Prestala sam da želim bilo čiju promjenu, osim svoju, jer su svi ostali ljudi bili naprosto fantastični. Uviđala sam njihove najbolje strane, otkrivala sve njihove potencijale i mogućnosti.

Definitivno je to nešto što mogu nazvati najznačajnijim trenutkom u mom životu, nešto na što sam jako ponosna i što je svakako ključno za mene ovakvu kakva sam danas.

Na pitanje šta me motiviše, dajem jasan odgovor: Sve! Motiviše me to sto sam živa, što dišem, što svim svojim čulima mogu da osjetim ljepotu postojanja. To što svakog dana, radeći na sebi, otkrivam nove mogućnosti za napredovanje te proširujem vlastite kapacitete.

Volim ljude i volim da upoznajem nove ljude, da ih otkrivam iznutra, da im se približim – bez da im sudim. Trudim se da spoznam svrhu svoga postojanja i svaki dan da učinim nešto dobro i da nekoga, makar osmijehom da obradujem.

Puno je, jako puno razloga, da budemo pozitivni i sretni.

Svi mi imamo samo jedan život, ovaj koji živimo. Veoma je bitno shvatiti da se nismo slučajno rodili baš u ovom vremenu. Sigurno baš sada, možemo postići najviše, ali je potrebno da otkrijemo najbolji dio sebe. Rad na sebi je bitan, a ujedno i edukacija. Imati snove, želje, maštanja - to je nomalno i to nas čini živim.

Svaki čovjek može živjeti svoje snove. Ali je potrebno pokidati okove silnih strahova i predrasuda koje nosimo u sebi i koje nam ne daju da raširimo krila. Kad jednom izađemo iz zone komfora i osjetimo da možemo pomjerati granice, sigurno ćemo to poželjeti napraviti opet. A onda smo krenuli na put koji će da traje dok god dišemo i naš život će uvijek biti baš onakav kakvog ga mi vidimo.

 

 

 

 

delicious
twitter

2017-04-26 09:52:29