Emina Hadžiahmetović - Kraljica stonog tenisa

Kraljica stonog tenisa

 

Emina Hadžiahmetović  je najbolja bosanskohercegovačka stonoteniserka ikada. Već petnaest godina pravi historijske rezultate za BiH, a priznaje kako je često bila žrtva predrasuda koje je uspješno rušila. Sva sreća da nije posustala, jer ova djevojka zaista zaslužuje da bude ponos cijele BiH.

Sestra kao uzor i motivacija

Ja sam Emina Hadžiahemtović i treniram stoni tenis.  Počela sam sa stonim tenisom kada sam imala 6 godina, sestra mi je trenirala stoni tenis pa je tako i mene uvela u taj sport. Tada sam još uvijek  bila mala djevojčica i svidjela mi se loptica, reket i čitava igra, tako da sam ostala u tom sportu i željela sam da napredujem. Naravno, nisam  tada ni bila svjesna šta je profesionalni stoni tenis, ni šta znači biti vrhunska sportistkinja u Bosni i Hercegovini. Najveća motivacija mi je moja sestra koja je moja trenerica i koja je tu na svakom meču sa mnom, bio on dobar ili loš. Pored nje tu su i moji roditelji, zajedno sa mojom drugom sestrom, rijetki/e ali iskreni/e prijatelji/ce, pa čak i poznanici/ce koje imam, ali i ljudi koje sretnem na ulici, koji ukoliko me prepoznaju kažu mi neku lijepu riječ tipa: ''Sretno!''. Mene sve to motiviše. Mene motiviše i kad znam koliko BiH treba uspješnih osoba da bi mogli/e pomoći ostalim ljudima u BiH, i to mi je nekako i cilj da budem uspješna toliko da bih imala mogućnosti i drugim ljudima da pomognem da uspiju u životu.

Predrasude mi ne mogu ništa

 Kako su godine prolazile i kako sam pravila historijske rezultate za Bosnu i Hercegovinu tako sam nailazila na različite probleme, diskriminaciju i prepreke. U tom periodu sam već postala svjesnija jer sam tako i odrastala. Trenutno mi je 21 godina i za sve ove godine što treniram stoni tenis sam mnogo ljudi upoznala  i mnogo mišljenja saslušala. Puno puta sam se pitala da li da nastavim, obzirom da se sport ne podržava u našoj zemlji, i nije samo sport problem u BiH nažalost, ali ja sam sebe samu često znala pitati da li da se odlučim za profesionalni sport ili da jednostavno završim sa ovim što sam dosad uspjela i tu okončam svoju stonotenisku karijeru. Nije lahko biti koliko toliko uspješna u BiH, biti žensko, i ne biti osuđivana na više načina. Ja sam imala više takvih situacija gdje sam bila omalovažavana za svoje rezultate, za svoje uspjehe, za svoj sport, pogotovo od društva u Bosni i Hercegovini. Svaki put bih se naježila kada bi mi neko rekao da je stoni tenis ''uzmi reket i maši rukama'' sport. Onda sa druge strane, kada su me hvalili da sam uspješna ni tada ne valja jer onda dobijete neprijatelje sa druge strane zbog ljubomore i kompleksa. Kako god ovo zvučalo, a sigurno zvuči surovo, istina je. Ni u jednom smislu kada si uspješna u BiH ne valjaš. Ja sam se toga i naslušala o sebi i prošla sam situacija gdje više nisam mogla da vjerujem da toliko ljudi mogu da osuđuju druge ljude. Ali kada jednom u životu sa nečim završim, ja onda završim za sva vremena. Tako je bilo i sa predrasudama i komentarima koje sam često dobijala. Rekla sam sebi da jednostavno to nije bitno jer meni nije lako odustati kada znam koliko sam se tome posvetila. Ja sam sebi rekla da želim da nastavim da se borim i da igram i predstavljam BIH onda kada sam shvatila da sam ustvari ja ona prava ja kada igram i kada sam shvatila da nije bitno šta bilo ko drugi misli o mom sportu i mojim rezultatima, bitno je šta ja osjećam. Odlučila sam da nastavim jer sam vidjela da to čini sretnu i moju porodicu i mene u isto vrijeme, ali i da sebe trenutno ne vidim bez stonog tenisa.  Ja sam imala više momenata gdje sam bila jako ponosna zbog medalja koje sam donijela za Bosnu i Hercegovinu. Nekako najviše sam ponosna na to što nisam dozvolila samoj sebi, iako sam više puta bila na nekoj granici, da odustanem. Nisam dozvolila da postanem neko ko nisam, da bacim sve godine, svo dosadašnje odricanje pod noge i da se pomirim sa činjenicom da sam izgubila u životu.

Nikada ne odustaj od svojih snova

Drago mi je i ponosna sam na sebe što sam, uprkos mnogim preprekama i nažalost ljudima koji su me sputavali na razne načine, ipak uspjela da pronađem samu sebe u ovom trenutku i odlučim se za ono što me trenutno ispunjava i čini sretnom, a to je stoni tenis. Ja bih poručila na kraju svim ženama , naravno da ne odustaju od svojih snova, da ne dozvole da im bilo ko drugi kaže da nešto ne mogu , jer samo ako one to iskreno žele, zaista mogu i ostvariti, i poručila bih im da se bore. Na kraju bih željela isto da poručim da je život jedan  i trebamo se potruditi da ga živimo onako kako to zaista želimo i osjećamo, ali najbitnije je da pronađemo to što nas čini sretnima i da to pratimo. Isto tako jako bitno je da budemo ljudi, sve je prolazno u životu bilo dobro ili loše, sve mora kad tad proći, a na nama je da se trudimo da u svemu tome dobrom,  ali i u lošem,  budemo dobri ljudi i da se borimo za svoj ali i druge živote.

Tekst je uredila i pripremila Sunita Hotić, volonterka Fondacije CURE.

 

 

delicious
twitter

2016-11-16 10:39:10