Radiosarajevo.ba, 28.01.2013.- Sedam nevjerovatnih žena za koje niste čuli

Stoljećima su žene širom svijeta bile borci, pisci i mislioci. Bavile su se poduzetništvom, izazivale pobune ili smišljale nove izume. Radile su sve što su i muškarci i mnoge stvari koje oni nisu. Za neke od tih žena znamo, ali za mnoge nismo čuli. Svi su čuli za Ivanu Orleansku, ali ne i za mongolsku princezu ratnicu; čuli smo za Matu Hari, ali rijetki (kod nas) za kolumbijsku revolucionarku i špijunku Policarpu Salavarrietu.

Internetski magazin Salon izabrao je sedam nevjerovatnih žena koje su svojim djelovanjem zadužile zemlje u kojima su živjele ili namijele zlo, ali jedno je sigurno, za njih su svi znali i njima se dugo govorilo nakon njihove smatri, a djela nekih od njih žive i danas, prenosi Tportal.

Khutulun, mongolska princeza ratnica

U 13. stoljeću, kada su kanovi vladali Centralnom Azijom, mnoge žene su se uspijevale nametnuti društvu u kojem je jahanje i rukovanje lukom i strijelom bilo važnije od sirove snage. Khutulun je bila iznimno vješta u jednom i drugom. Ona nije bila samo neustrašivi konjanik, nego i jedan od najboljih hrvača koje su Mongoli ikad vidjeli. Omiljena taktika u borbi joj je bila uhvatiti neprijateljskog vojnika i odjahati s njim. Marko Polo je pisao da je to radila tako vješto, kao da sokol hvata ptičicu. Zarekla se da će se udati samo za muškarca koji je uspije pobijediti u hrvanju. Borila se s mnogima, a u slučaju pobjede prosac bi joj morao dati sve svoje konje. Marko Polo navodi da je Khutulun imala mnogo konja. Na kraju se ipak udala, ali s mužem nije odmjerila snagu u hrvanju.

Nana Asma’u, nigerijska učenjakinja

Astma'u je svojim životom dokazala da je pero moćnije od mača. Rodila se kao kći moćnog vladara na području današnje sjeverne Nigerije krajem 18. stoljeća. Njezin otac vjerovao je da je širenje znanja dužnost svakoga muslimana pa joj je omogućio klasično obrazovanje na arapskom, latinskom i grčkom. S vremenom je postala cijenjena savjetnica bratu koji je naslijedio tron od oca, ali ono važnije jest da je Nana utemeljila mrežu učiteljica, jaji, koje su putovale kraljevstvom i obrazovale žene, od kojih su mnoge znanje nastavljale prenositi na druge. Čak i danas, gotovo dva stoljeća kasnije, moderne jaji nastavljaju obrazovati žene, muškarce i djecu u njeno ime.

 

Policarpa Salavarrieta, kolumbijska revolucionarka

La Pola, kako su je zvali tijekom njenog kratkog života, bila je odvažna, oštra jezika i prkosna. Borila se za slobodu svoje zemlje, današnje Kolumbije, od španjolske kolonijalne vlasti, dok se pretvarala da sjedi u kutu i šiva. Rođena je negdje oko 1790. godine. Pretvarajući da se da je ponizna krojačica i kućna pomoćnica, nudila bi svoje usluge rojalističkim domaćinstvima gdje je skupljala obavještajne podatke i prosljeđivala ih gerilcima. Nakon što je mreža razotkrivena, osuđena je na smrt strijeljanjem. Prije egzekucije održala je nadahnut govor, pa su je bubnjevima morali nadglasavati, a odbila je i kleknuti pa su je ubili naslonjenu na stolicu. Njezina žrtva inspirirala je revolucionare dugo nakon njene smrti. Dan kolumbijske žene slavi se u čas njihove heroine Policarpe Salavarriete.

 

Ching Shih, kineska piratica

Ne zna se mnogo o tome odakle je Ching Shih došla, gdje je rođena i je li joj to pravo ime, ali se zna da je od kada se pojavila, na početku 19 stoljeća, svoju okolinu učinila znatno opakijim mjestom. Bila je prostitutka na jednom od kantonskih plutajućih bordela kada ju je zapazio piratski zapovjednik Cheng Yi i odlučio je uzeti za ženu.

Cheng nije bio navikao da mu se postavlja mnogo pitanja, ali njegova ljubav je imala uvjete. Željela je da plijen od pljačke dijele popola i da ima pravo riječi kada je u pitanju posao. Nakon što je Cheng Yi poginuo u tajfunu, njegova žena je preuzela posao. Pod njenim vodstvom flota je izrasla u najjaču piratsku skupinu u morima koja kontrolira današnja Kina, ali i šire. Bila je poznata pod imenom Flota crvene zastave. Iznude, ucjene i reket bili su njena specijalnost. Do 1808. godine njena moć je tako narasla da je kineska vlada poslala mornaricu da je zaustavi. Nakon Kineza pokušali su je obuzdati i Britanci i Portugalci, ali nitko je nije mogao savladati. Naposljetku je s vlastima postigla iznimno povoljan mirovni sporazum uspjevši čak prisiliti državu da je odlikuje. Umrla je od starosti.

Gertrude Bell, britanska putopiskinja

Nju se može opisati kao ženskog Laurencea od Arabije. Miss Bell je ostala dobro upamćena u zemlji čije je stvaranje pomagala – Iraku, po dobru ili zlu, ovisi od gledišta. Rodila se 1868. godine u obitelji bogatih industrijalaca. Nakon što je obrazovanje stekla na Oxfordu, proputovala je svijet dva puta i bavila se planinarenjem i arheologijom. Govorila je francuski, njemački, arapski i perzijski. Istraživala je pustinje srednje Azije gdje su je znali sve moćni plemenski vođe i odradila je važan posao za britansku obavještajnu službu kada je počeo Prvi svjetski rat. Nakon što je oružje utihnulo, postala je pokretačka snaga britanske politike na Srednjem istoku. Ona je ucrtala granice onoga što je bila Mezopotamija i potom postalo Irak. Postavila je prvog kralja i nadzirala koga odabire u vladu. Samo nekoliko dana prije nego što je projekt trebao biti dovršen, Bell je pronađena mrtva, predozirana tabletama za spavanje. Slučajno ili namjerno, nije jasno.

 

Noćne vještice, ruske pilotkinje iz II. Svjetskog rata

Ime su im dali neprijatelji, nacisti. Za njemačke pilote protiv kojih su se borile, one su bile mučiteljice, harpije s natprirodnim moćima koje su mogle vidjeti u mraku i imale su mogućnost da postanu nevidljive. Srušiti jednu od njih za Nijemce bi automatski značilo najviše odlikovanje. Legendarna postrojba bila je jedna od tri potpuno ženske eskadrile oformljena u listopadu 1941. godine na Staljinovoj naredbi. Nekoliko stotina žena koje su sačinjavale ovu eskadrilu izabrano je među tisućama dobrovoljki i bile su prve od svih modernih vojski koje su sudjelovale u misijama, a ne samo pružale podršku. Zadatak noćnih vještica bio je najteži od svih. Letjele su u potpunom mraku u zrakoplovima od šperploče pogodnim za zaprašivanje usjeva nego za izdržavanje neprijateljske vatre. Pilotkinje su razvile tehniku isključivanja motora i laganog jedrenja prema meti kako bi ispustile bombe u tišini. Također su letjele u trojkama, tako da je jedna uvijek mogla puniti streljivom strojnicu. Te žene se nisu se bojale ničega, napisao je jedan njemački zapovjednik 1942. godine.

 

Hedy Lamarr, austrijska izumiteljica

Dva desetljeća igrala je fatalne zavodnice u holivudskim filmovima, ali dok su njezine kolegice i kolege slobodno vrijeme provodili sunčajući se i spavajući međusobno ili tražeći supstancu s kojom će se iznerediti, Hedy Lamarr je izumila sustav bežične komunikacije koji će kasnije postati temeljem za mobitele, Wi-Fi i većinu modernog života. Rođena je u židovskoj obitelji u Beču 1914. godine. Sa 18 godina našla se usred skandala jer se pojavila gola u filmu Ecstasy i simulirala prvo ženski orgazam na velikom platnu. Kratko je bila udana za nacističkog trgovca oružjem, a potom je pobjegla u Austriju, potom u Francusku i potom u Britaniju gdje je srela Loisaa B. Mayera i osigurala si ugovor sa studijem MGM. Između snimanja filmova ona i njen suradnik došli su na ideju 'tajnog komunikacijskog sustava', kako su ga nazvali. Sustav je patentiran 1941, a temelj je za široki spektar tehnologija koje se danas koristi za Wi-Fi, GPS, Blluetooh i neke mobilne telefone. Uvijek inventivna, Lamarr je došla na ideju i o topljivim kockama koje bi pretvarale vodu u gazirani napitak, kao i zatezanja kože po principu harmonike.

 

Radiosarajevo.ba

 

delicious
twitter

2014-01-29 04:35:07