Zahvaljujući Sabirinom aktivizmu poboljšavaju se uvjeti života Romkinja u Bijeljini!

 

Intervju sa Sabirom Hašimović je uradila Fondacija CURE u sklopu projekta  “Ženska prava - Agenda za pozitivne promjene”, koju finansira Evropska unija, a realizuje Fondacija CURE (CURE) i Fondacija za osnaživanje žena (FWE), a projektom namjeravamo doprinijeti promociji i poštivanju ženskih prava, te doprinijeti iskorjenjivanju diskriminacije žena sa posebnim fokusom na žene i djevojke pripadnice marginalizovanih i manjinskih grupa u deset (10) opština.

Zahvaljujući Sabirinom aktivizmu poboljšavaju se uvjeti života Romkinja u Bijeljini!

Vjerovatno ne postoji niti jedna osoba u Bosni i Hercegovini koja nije svjesna teškog položaja Roma (iako nerjetko ignorišu tu činjenicu), pogotovu Romkinja u ovoj zemlji i njihove vrlo česte borbe za pravo na dostojanstven život. No, da svi ne pristaju živjeti tako bez otpora, pokazuje i više nego uspješna priča predsjednice Udruženja žena Romkinja iz Bijeljine Sabire Hašimović koja neumorno radi na poboljšanju uvjeta za zajednicu iz koje dolazi.

 Sabira je rođena je u mnogobrojnoj porodici koja se stalno borila za puko preživljavanje, potom se udala vrlo mlada, imala je tek 15 godina.

- To je ponovo bio pakao od života. Siromaštvo i neimaština, odnos između svekra i svekrve - priča Sabira. Na samom početku braka znala je da je mlada da odmah postane majka, ali nije očekivala  će joj usprkos svemu najveći problem biti što nije imala djece koju je silno željela. To joj je pošlo za rukom tek 15 godina kasnije nakon što je imala i operaciju, ali to je za nju prestavljalo veliku nagradu, da dobije dugoočekivano dijete.

Nažalost, četiri mjeseca nakon poroda, muž joj je poginuo u saobraćajnoj nesreći, osoba koju je smatrala  najvećom podrškom u životu. Nakon toga počinje njena bitka za opstanak, jer su muževlji roditelji odmah istjerali iz kuće nju i bebu.  Kako nije imala podršku i nije bila upoznata gdje podršku da traži, spavala je gdje god je stigla.  Brojala je mnogo dana kada nije imala šta jesti, ali nije brinula za sebe brinula je za malog dječaka kojem je bila jedina nada.

- Spavala sam na putu, jednom sam prespavala na groblju jer tako je kad nemate ništa. Potom sam uspjela naći neki smještaj gdje sam svila, kakav takav, dom za sebe i svog sina - dodaje.

 Zbog loših uvijeta života sin joj je završio u bolnici kada je hitno upućen na operaciju u Banju Luku, a Sabira nije imala da plati prijevoz do tamo, a kamoli da mu osigura liječenje. Tada je saznala za organizaciju koju je vodi Dragan Joković, ali Sabira ga nije poznavala. Ne samo da nije poznavala njega, ona nije poznavala nikoga ko bi joj mogao pomoći.

Međutim, činjenica da joj je sin hitno trebao medicinsku pomoć odlučila ju je bez kompromisa pronaći te je prvo nazvala Dragana, direktora Udruženju građana za promociju obrazovanje Roma "Otaharin"  i zamolila za pozajmicu, ali on je Sabiri pružio svu podršku koja joj je trebala.

Uz pomoć dobrih ljudi i činjenice da je počela odlaziti na radionice osnaživanja Romkinja u Udruženju građana za promociju obrazovanje Roma "Otaharin" gdje je kasnije dobila priliku da radi, stvari su krenule na bolje. Kada  je počela raditi u "Otaharinu" Hašimović je odlučila da tu priliku neće propustiti. Počela je učiti sve o nevladinom sektoru, predano i uporno je radila, a njena odlučnost je urodila plodom i sada je prešla u Udruženje Rokmkinja koje vodi, a život joj se potpuno promijenio.

- Radila sam sve što je bilo moguće. Jedanput sam cijeli dan čistila kod jedne žene koja mi je kasnije dala kilogram krompira, ali morala sam donijeti hranu sinu - nastavlja svoju priču Hašimović.

Odlazila je i u inostranstvo gdje je također po nekoliko mjeseci čistila kuće, ali pošto joj je sin krenuo u školu nije željela da on izostaje s nastave te se vratila u BiH gdje je nastojala osigurati bolje uvjete života.

Prvo pravo zaposlenje koje je dobila 2014. godine u Udruženju „Otaharin“ vratilo joj je vjeru u život jer, kako je ispričala, tada je mogla priuštiti neke stvari i sebi i djetetu. Bio je to trenutak kada je sve krenulo na bolje, a kasnije se pokazalo da se vrijedi boriti. Snagom volje i podrškom koju joj je pružilo Udruženje "Otaharin" uspjela je prevazići prepreke i danas radi kao predsjednica Udruženja žena Romkinja, a u romskoj zajednici prepoznata je kao žena koja donosi pozitivne promjene i daje primjer drugima.

- Veliki je uspjeh za Romkinju da se zaposli i počne normalan život dostojan čovjeka. To je vrlo teško postići. Kada sam dobila funkciju predsjednice Udruženja sve je bilo drugačije, ne zbog novca, nego zato jer sam mogla pomoći ženama u zajednici - kaže Hašimović.

Zahvaljujući radu mnogobrojnih organizacija koje rade s marginaliziranim i manjinskim grupama žena, te umrežavanju i programima/projektima koji rade na promociji i vidljivosti Romkinja, Hašimović smatra da su Romkinje danas u dosta boljem položaju nego su bile u ranijem periodu, sada više znaju koja su njihova prava.

Projekti koji rade na jačanju kapaciteta i vidljivosti manjinskih i marginaliziranih grupa žena kao što je projekat "Ženska prava - Agenda za pozitivne promjene" koji finansira Evropska unija, a implementiraju Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena u saradnji s deset ženskih organizacija, od kojih je jedno i Udruženje žena Romkinja, upravo doprinosi pozitivnim promjenama.

Sabira dolazi, podsjeća, iz te zajednice i vrlo dobro zna kakav je život Romkinja, šta im je dozvoljeno, a šta ne, ali sada ima priliku da im pomogne i ako ništa osvijesti ih i pokaže da imaju pravo glasa, da mogu reći "neću" i da mogu prijaviti nasilnika.

Osim što podučava Romkinje njihovim pravima i osnažuje ih u njihovim odlukama, provodi i druge projekte i akcije, a jedan od njih je i akcija besplatnih mamografskih pregleda s Domom zdravlja Bijeljina te će ove godine gotovo 50 Romkinja dobiti mogućnost tog besplatnog pregleda.

Dom zdravlja omogućava im i besplatne ginekološke preglede, kao i kontrolu štitne žlijezde, ali Hašimović im pomaže i da odlaze kod ljekara te ukoliko nemaju zdravstvenu knjižicu pomaže im da riješe i pitanje zdravstvenog osiguranja.

Udruženje koje vodi kontinuirano radi i na osnaživanju Romkinja koje su pretrpjele neke od oblika nasilja. Organizira radionice na kojim ih podučava da ne trebaju trpjeti nasilje, ali i kako bi uvidjele da imaju pravo na rad, a ne samo da sjede kući. Za nekoliko od njih omogućila je zapošljavanje udruženju.

Također, Hašimović ima uspješnu saradnju i s lokalnim vlastima koje su joj pomogle da u romske zajednice postave uličnu rasvjetu, u ulice koje su 40 godina bile u mraku, a novac je osiguran uz pomoć CARE International.

Trud koji je uložila i ono što je postigla želi da bude pozitivan primjer Romkinjama u zajednici te da se pokaže u društvu da one to mogu zbog čega je na kraju svoje priče poručila: "Borite se, jer ste na kraju dobitnik".

 

 

delicious
twitter