Jednaka plaća za jednak posao – Glasaj za žene – Hoćemo ženska ljudska prava svaki dan – Stop nasilju protiv žena

Kao i svake godine, 8. mart  – međunarodni dan žena obilježit će na hiljade događaja diljem svijeta, što iz grupa za ženska ljudska prava, što UN agencije, što vladine „gender“ institucije. Uz lokalne feminističke grupe, Bosna i Hercegovina nije iznimka:

Fondacija CURE poziva građanke i građane i medije na međunarodni dan žena 2010. koje se obilježava velikim aktivističkim Osmomartovskim maršom koji će se održati u ponedjeljak, 8. marta u Sarajevu sa početkom u 11:00 sati okupljanjem aktivistkinja i aktivista ispred zgrade Parlamenta BiH (Marijin Dvor, Sarajevo) praćeno zajedničkim hodom do bivšeg Trga Oslobođenja (Trg Alije Izetbegovića) gdje će se održati mirno stajanje i performans.

Sarajevskom Maršu za osmi mart pridružuju se ženske organizacije iz cijele Bosne i Hercegovine, mlade žene iz CURE mreže i građani/ke a glavni cilj je načiniti zajedničke korake protkane porukama mira i rodne jednakosti.

U 12.00 sati na Trgu će se održati kratki performans kojim želimo podsjetiti građanstvo da je nasilje nad ženama problem svih nas i da za nasilje uvijek postoji izlaz.  Svi/sve zainteresovani/e će na CURE info štandu  moći dobiti informacije o 8.martu, pravima žena, kako prepoznati nasilje, o Fondaciji CURE i drugo.

Feminističko aktivistička organizacija CURE poziva sve koji/e žele da svojim dolaskom ukažu na prave vrijednosti 8.marta  – koliko dugo i za koja su se prava borile žene koje su danas naše heroine, počev od Clare Zetkin – idejne kreatorke osmog marta- međunarodnog dana žena.

Osmi mart je prilika da proslavimo dan žena i da podsjetimo sebe, svoje bližnje i sve domaće javnosti na značaj i povod takvog jednog praznika.  Na osmomartovski feministički marš pozvane su sve organizacije koje se zalažu za ženska ljudska prava u Bosni i Hercegovini, mediji kao i svo građanstvo kako bi zajedno skrenule/i pažnju da je 2010. godina izborna godina i da Bosna i Hercegovina nema budućnost bez žena. Na ovaj način ćemo informisati javnost o važnosti promocije ženskih ljudskih prava, povezanost između problema u državi sa postojećim rodnim jazom koji utječe na vođenje i upravljanje državom.

Svjedokinje/ci smo osmomartovskih varki kad se ženi pokloni karanfil ili ukaže „posebna pažnja“, a krajem istog ili narednog dana nastavlja se potlačivanje žena, umanjivanje ženske vrijednosti i rada, nasilje nad ženama, femicid, mizoginija, ignorisanje ženskih ljudskih prava! Zahtjeva(j)mo stvarnu jednakost i ženska prava!

Osmomartovskim maršom Fondacija CURE želi skrenuti pažnju da je 2010. godina u Bosni i Hercegovina izborna godina i da je put ka demokratskom društvu i članstvu Evropske Unije veća zastupljenost žena na mjestima odlučivanja.  Što se tiče položaja žena u BiH od 1951. godine pa sve do danas (2010.) na vladajućim pozicijama ih nema ili e  postotak zanemarljiv.

Međunarodni dan žena obilježava i UN komisija za status prava žena (UN CWS) velikom konferencijom u New Yorku (53. sesija po redu) a povodom 15. godina nakon donošenja Pekinške deklaracije i Platforme za akciju koju je i BiH potpisala i ratificirala. Pored datih obećanja vlada većine država u svijetu, zanimljivo je pogledati i što je to Bosna i Hercegovina uradila po pitanju obaveza i odgovornosti koje je preuzela ratificiranjem Platforme za akciju – pozivamo vas da pitate našu vladu i saznate. (Pogledajte CWS izvještaj ovdje http://www.un.org/womenwatch/daw/csw/53sess.htm, a zbivanja konferencije možete pratiti kako se razvijaju putem webcast-a na http://www.un.org/webcast/#)

Zanimljivo je i to da svake godine postoji tema kojom se grupe za ženska prava mogu voditi ali su izazovi u specifičnim lokalnim zajednicama prioritetne teme. Sugestija teme za 2010. godinu je JEDNAKA PRAVA, JEDNAKE PRILIKE: NAPREDAK ZA SVE!

Za više informacija o globalnim događajima povodom osmog marta 2010. pogledajte stranicu koja objedinjuje najave za ovaj važni dan diljem svijeta: www.internationalwomensday.com

8. mart BiH

Organizacije širom Bosne i Hercegovine obilježavaju 8.mart. Prema informacijama koje smo primile od ženskih grupa, evo još nekoliko događaja koji će obilježiti bosanskohercegovački osmi mart:

1. „Žene ženama“ rade javnu tribinu 8. Marta u Sarajevu.
2. „Žene za Žene Internacional“ – organizuju manifestaciju „Pridruži mi se na mostu“ na mostu Ars Aevi, 7.marta od 12.00 do 14.00 sati.
3. „Forum Žena“ Bratunac – organizuju okrugli sto pod nazivom „Ženska javna riječ“ 8.marta sa početkom u 11.00 sati u Srebrenici „Dom kulture“ – Mala sala.
4. Gender centar  Vlade Republike Srpske planiraju proslaviti 8.mart na nivou svih institucija RS
5. Udružene žene i Helsinški parlament građana Banjaluka – imaju izložbu i press konferenciju 08.03.2010. godine u ITC Banja Luka.

8. mart ex Yu

• Za više informacija o događanjima povodom Međunarodnog dana žene u Srbiji pogledajte mapu za osmi mart na stranicama Rekosntrukcija Ženski fond www.rwfund.org
• Za Sloveniju pogledajte stranicu festival Crvene zore koja desetu godinu zaredom obilježava 8. mart  www.rdecezore.org/

Za više informacija, molimo kontaktirajte Vedranu Frasto u Fondaciji CURE, na telefone   + 387 33 270 610 (tel/fax)  ili + 387 62 747 049 ili pisite na vedrana@fondacijacure.org

Dobrodošli/e! Fondacija CURE

Amela Džindo (Foto: Facebook) Pored sarajevske pijace Ciglane, pljačkašima kladionice suprotstavila se ovih dana Amela, kojoj je gazda namijenio ulogu glinenog goluba, postavivši je da radi na neosiguranoj lokaciji u zabačenoj ulici. Nije mogla birati, pristala je na posao, trebala je osigurati egzistenciju svome sinu kao jedina hraniteljica, ali nije pristala na ulogu žrtve. Nije ju zaštitio poslodavac. Nije je zaštitila država, koja blagonaklono gleda na neregularno poslovanje kladionice, samo jedne od 266 koje u Sarajevu ne ispunjavaju zakonske propise. Morala se zaštititi sama. Nadajmo se da će se brzo i potpuno oporaviti i da ce pod pritiskom javnosti uslijediti trenutno zatvaranje svih kladionica koje ne ispunjavaju uvjete za siguran rad osoblja. Da upita Tasima Kučevića o sudbini svoje nestale nećakinje došla je tetka. Gospođa u godinama, doputovala je izdaleka da se suoči sa kriminalcem, pogleda ga u oči i pita ga o njegovim djelima. Njezinu nećakinju je odveo u Italiju gdje joj se gubi svaki trag. Kad ju je Tasim brutalno napao, pored živih i zdravih sudskih policajaca i brojnih novinara i snimatelja, ispriječila se Vildana i potukla se s bagrom. Na Dodikovom predizbornom mitingu u Banjaluci, po cijenu kasnijeg batinjanja u policiji, glas su digle Vesna i Lana. O njihovoj sudbini govorilo se čak nekoliko dana. Konstatiralo se da su prije popile par pića. Kako neženstveno od njih. Slabiji spol Ilustracija: preuzeto sa foruma RadioSarajeva Protiv ubojica i države koja, jelte, zauzima neutralnu ulogu između žrtava i zločinaca bore se Ana i Nevzeta, kojima su ubijeni sinovi. Dok država bešćutno sudi i ukida presude zbog optuznica koje je loše pripremila ta ista država, njih dvije se narušenog zdravlja bore, zastupaju svoje stavove u javnosti, bore se za pravednu kaznu, bore se da se njihovi sinovi ne zaborave i da ta uspomena bude jasna i čista kako oni i zaslužuju. Na sarajevskim protestima je bilo jako puno žena, dobro se sjećam jedne učenice koja je obuzeta bijesom pred policijskim kamerama razbijala veliko kamenje u parku, da bi dobila manje komade koje je onda bacala na zgradu Kantona. Nije to bio neki artikuliran čin ali u svakom slučaju hrabar i fajterski. Sudeći po fotografijama i snimkama, čišćenja spomenika u Mostaru od fašističkih znakova i poruka prihvatile su se pretežno djevojke i u tome ih nisu uspjeli spriječiti ni napadi huligana. Treba li reći da nisu uočene huliganke. Dva su razloga što ću ustvrditi da u Bosni i Hercegovini spolovi nisu ravnopravni. Jedan je da žene dobivaju lošije poslove, da su lošije plaćene, da ih ima manje na menadžerskim pozicijama, da ih ima manje na izbornim listama i na izbornim funkcijama. Da su manje cijenjene, ne samo od drugih muškaraca nego nažalost i od drugih žena. Drugi je što su muškarci slabiji spol. Što prije ovo postane opće prihvaćena činjenica, što prije žene izađu masovno na izbore i izaberu poštene i pametne i odgovorne i hrabre žene da vode ovo društvo, bit će nam svima bolje. Ne mislite li da su muškarci imali dovoljno vremena?

Tekst je preuzet sa web portala www.radiosarajevo.ba

Fondacija CURE je uradila interviju sa Muberom Hodžić-Lemeš,dipl.scr. menadžericom Sigurne kuće, Fondacija lokalne demokratije u  Sarajevu.

1. Koliko dugo radiš kao menadžerica Sigurne kuće?

U Sigurnoj kući radim od 2003. godine, a na poslovima menadžerice radim dvije godine.

2.   Kako si se opredijelila da radiš u Sigurnoj kući?

Na IV godini studija na FPN, odsjek za socijalni rad realizovala sam praktičnu nastavu u Sigurnoj kući, nakon čega sam ostala da volontiram i zaposlila se. Prvi susret sa nasiljem u porodici predstavljao je za mene  šok i nevjericu da se to doista dešava, nakon toga uslijedila je profesionalna radoznalost i potreba za pružanjem pomoći preživjelim nasilja.

3.  Šta te drži da nastaviš raditi taj posao?

Profesionalni interes i mogućnost pomaganja osobama kojima je uskraćeno osnovno ljudsko pravo, pravo na život bez nasilja.

4. Kada nazove žena i traži pomoć, koji su protokoli dok dođe u Sklonište?

Kada osoba nazove SOS telefon i prijavi nasilje u porodici, ukoliko se nasilje trenutno dešava, SOS operaterka nakon što evidentira adresu stanovanja osobe, uputi mjesno nadležnu policijsku upravu.

Ukoliko se nasilje ne dešava u momentu poziva, osoba se uputi u mjesno nadležnu Službu socijalne zaštite ili mjesno nadležnu policijsku upravu gdje socijalni radnik obavi razgovor i procjeni potrebu smještaja osobe u Sigurnu kuću.

5. Šta žena dobije kada dođe u Sigurnu kuću?

• Fizičku zaštitu od nasilnika;
• Psiho – socijalni tretman (individualna, grupna – edukativna, suportivna, rekreativna,   radno – okupaciona terapija, medikamentozna);
• Pružanje medicinske i pravne pomoći, a u saradnji sa našim poslovnim saradnicima (NVO «Vaša prava», KCUS, Domovi zdravlja i druge medicinske ustanove);
• Terapijski rad sa partnerom/nasilnikom zajedno sa Službama socijalne zaštite KS u prostorijama Službe ili u porodici putem mobilnih posjeta;
• Administrativno rješavanje slučajeva nasilja kao i krivično procesuiranje predmeta nasilja u saradnji sa Službama socijalne zaštite KS, PU KS, Tužilaštvom Kantona Sarajevo, Općinskim sudom i dr.

6. Koliko dugo žena može ostati u Sigurnoj kući?

Najveći broj žena ostaje u Sigurnoj kući između 30 i 45 dana. Dužina boravka zavisi od vrste nasilja i složenosti poremećenih porodičnih odnosa, odnosno od mogućnosti rješavanja slučaja.

Paralelno sa boravkom žene u Sigurnoj kući, Služba socijalne zaštite terapijski radi sa počiniteljem nasilja, a u cilju reduciranja odnosno eliminacije nasilja kao modela ponašanja.

7. Postoji li program podrške za žene koje su preživjele nasilje i / ili bile u Sigurnoj kući?

Posebno nas zanima finansijska podrška, kada žena izađe iz skloništa.

• FLD Sarajevo je od 2004. godine pokrenula projekat Mobilnog tima u partnerstvu sa JU Kantonalnim centrom za socijalni rad. Mobilni tim je sastavljen od dva predstavnika FLD i jednog predstavnika nadležnog Centra za socijalni rad. Cilj formiranja Mobilnog tima su direktne posjete porodicama bivših korisnika/ca skloništa u svrhu praćenja stanja u porodici. Na ovaj način putem terapeutskog rada sa porodicom, uključujući i nasilnika,  preventira se ponovno nasilje i njegovo multipliciranje u zajednicu.
• Mi uz finansijsku podršku UNHCR-a već četvrtu godinu implementira projekat «Pomoć ženama žrtvama nasilja u porodici i trgovine ljudima» putem kojeg pomažemo ženama da se ekonomski osamostale  kroz mali biznis nakon napuštanja Sigurne kuće.

8. Koje je učešće vlade na lokalnom, regionalnom nivou, kada se radi o Sigurnoj kući?

• 2001.god. smo  potpisali  Protokol o saradnji sa Kantonalnim Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica, Ministarstvom za unutrašnje poslove Kantona Sarajevo i JU Kantonalnim Centrom za socijalni rad . Time je postignut veliki iskorak u odnosima vladinog i nevladinog  sektora.

Saradnja je nastavljena, te smo u  toku iste godine prihvaćeni od Ministarstva za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica KS, kao ravnopravan partner u rješavanju problema nasilja u Kantonu Sarajevo. Potpisivanjem Ugovora o sufinansiranju boravka žrtava u Skloništu je obezbjeđena samoodrživost projekta. Potpisani Ugovor o sufinansiranju sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica Kantona Sarajevo obezbjeđuje djelimičnu samoodrživost projekta, (pokrivenost troškova od 80%).

• FLD Sarajevo je u novembru 2005.god. formirala Koordinaciono tijelo sačinjeno od predstavnika Ministarstva pravde i uprave KS, Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Ministarstva zdravstva KS, Ministarstva unutarnjih poslova KS, Udruženja udruge «BiH novinari» i NVO FLD Sarajevo, a 2007 se pridružuje i predstavnik Ministarstva obrazovanja i nauke KS.

Kao rezultat rada Koordinacionog tijela na nivou Kantona Sarajevo 2005.god. je usvojen i potpisan protokol o radu i saradnji i program rada na prevenciji, zaštiti i borbi protiv nasilja u porodici. Uspostavljanjem Koordinacionog tijela u Kantonu Sarajevo po prvi put su se udružili predstavnici vladinih i nevladinih organizacija u jedinstveno institucionalno tijelo čiji je zajednički cilj, prevencija, borba i zaštita od nasilja u porodici.Vlada Kantona Sarajevo je 2007. godine usvojila akcioni plan za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici kao svoj strateški dokument.

9. Koliko je žena prošlo usluge vaše Sigurne kuće?

U periodu od oktobra 2000. godine kada je otvorena Sigurna kuća  do kraja 2009. ukupno smo  primili 1092 osobe od toga 384 žene, 551 djece i 157 djevojaka.

10. Najčešći slučajevi, zbog kojih žene dolaze u Sigurnu kuću?

Najčešći uzrok nasilja u porodici je alkohol, ratne traume, nezaposlenost i teška ekonomska situacija porodice.

11. Šta misliš kada ćemo imati statistike na državnom nivou o nasilju protiv žena?

Naglašavam postojanje baze podataka za žrtve nasilja u porodici koja se nalazi u MUP-u Kantona Sarajevo. Svi korisnici Sigurne kuće se evidentiraju  u navedenu bazu podataka kao i ostali slučajevi nasilja u porodici prijavljeni u policijskim upravama Kantona Sarajevo. Na taj način imamo mogućnost praćenja ove socio – patološke pojave, a primjer ovakvog rada može poslužiti kao jedinstven model za ostale Kantone i RS, sa ciljem uvezivanja sistema i pravljenja jedinstvene baze podataka.

12. Tvoja poruka svim ženama i djevojkama koje trpe nasilje i koje su bile i /ili su žrtve nasilja protiv žena.

Pozivam sve osobe koje su preživjele neki od oblika nasilja ili još uvijek trpe zlostavljanje da nam se obrate za pomoć na SOS telefon 033/222 000 ili 1265, ili nam pišu na mail adresu shelters@bih.net.ba. Više o organizaciji FLD Sarajevo možete saznati na web stranici www.fld.ba

Želimo Vas obavijestiti kako su danas, 16.Februara  u 12:00 sati  na
stanici Čengić Vila prema gradu desila posljednja akcija pred
najavljeni studentski protest zakazan 17.02.2010. u 12:00 ispred
Zemaljskog muzeja. Ovom akcijom želimo pokazati da smo spremni i
organizovani za veliki protest. Plan akcije je bio da uđemo u tramvaj simbolično koristeći
“studentsku kartu” te napravimo krug Čengić Vila-Baščaršija-Čengić
Vila.
Također, javno pismo koje ćemo uputiti
prvenstveno Premijeru Mehmediću u kojem ćemo između ostalog Premijera
i pozvati da se obrati studentima na protestnom skupu možete pročitati ovdje

Alternativni Studentski parlament

Performansom „guljenja kože“ sa aktivistice Udruženja skrenut ćemo pozornost i ukazati na surovost modne industrije, te poistovijetiti se sa žrtvama najstrašnije industrije današnjice.

Lokacija: Vječna vatra – Katedrala

Da svaki student dobije GRASovu godišnju kartu onako kako je obećano.

Ovom simboličnom akcijom, kako kažu, željeli su pokazati da postoje
ljudi koje stoje iza studentskih Facebook grupa i da se studenti
počinju uključivati u borbu za bolje sutra svih građana i građanki
BiH.

“Ovom akcijom želimo pokazati da studenti ne žele više biti samo broj
u indexu i da ćemo nakon godina čekanja i hibernacije podići svoj glas
u borbi protiv problema sa kojima se svakodnevno susrećemo. Pozivamo
sve studente da nam se pridruže u našoj zajedničkoj borbi i prestanu
da šute! Studenti su predugo bili samo posmatrači, a naša prva
zajednička akcija trebala bi konačno da pokaže zrelost i spremnost na
borbu za bolje sutra.
Studenti, uključite se u izgradnju bolje budućnosti za dobro svih
nas!”, navodi se u saopštenju Alternativnog studentskog parlamenta i
ostalih organizacija.

Najavljen je i veliki studentski protest, koji je zakazan za 17. 02.
2010. godine u 12:00 sati ispred Zemaljskog muzeja.

Oko 25 mladih žena iz cijele Bosne i Hercegovine, sastat će se od 20.01. do 24.01.2010. godine u Sarajevu, kako bi učestvovale u edukativnom programu “Upoznaj svoja prava, žensku istoriju, osnaži se i aktiviraj!”

Zbog velike zainteresovanosti za učešće djevojaka u edukacijama iz 2009. godine, Fondacija CURE organizuje edukacije u 2010. godini za nove grupe učesnica  -  a kako bi učesnice znale prava žena u našoj zemlji i svijetu uz mogućnost zajedničkog aktivizma kroz bosanskohercegovačku Žensku mrežu.

Na petodnevnoj edukaciji, cure iz Tuzle, Ugljevika, Zenice, Novog Goražda, Višegrada, Breze, Pala, Banja Luke, Vogošće i Sarajeva mogu očekivati nova (sa)znanja, informacijame i vještine potrebne za profesionalni i akademski rast – karijeru i akademsko planiranje.

Sadržaj edukacije obuhvaća dvadesetak tema o početku ženskog pokreta, ženskoj istoriji, nasilju, angažiranoj umjetnosti, aktivizmu i feminizmu. Uz interaktivne radionice, učesnicama su ponuđene i projekcije relevantnih filmova, kreiranje performansa, umjetničke radionice, istraživanja i prezentacije.

U 2009. godini, CURE edukacijski paket potaknuo je radoznalost šezdesetak mladih žena iz cijele BiH a nakon edukacija, učesnice su realizirale lokalne akcije u svojim zajednicama i organizovale aktivnosti za zaustavljanje nasilja protiv djeovojčica i žena.

U protekle četiri godine, Fondacija CURE je radila edukacije sa nekoliko stotina mladih ljudi i jedan od glavnih izazova u manjim sredinama jeste kako mladima osigurati prostor za djelovanje i aktivizam  kao i potrebnu podršku i asistenciju kako bi istrajale  u svojemu angažmanu.

U februaru mjesecu tekuće godine, Fondacija CURE pozvat će sve učesnice edukacije na sastanak mreže mladih aktivistkinja s ciljem upoznavanja i razmjene iskustava iz raznolikih i bogatih dijelova BiH, ali posebno radi zajedničkog planiranja akcija. Prva velika zajednička akcija organizuje se povodom međunarodnog dana žena – 8. mart.

Za više informacija o CURE edukacijskom programu , molimo kontaktirajte CURE ured na 033 270 610, ili ili direktno Berinu Meheljić, koordinatoricu projekta: berina@fondacijacure.org.

Edukacije se realiziraju  zahvaljujući podršci CFD Švicarke feminističke mirovne organizacije

Fondacija CURE sa zadovoljstvom poziva sve zainteresovane djevojke do 26 godine starosti da se prijave na  CURE edukativni program „Upoznaj svoja prava, žensku istoriju, osnaži se i aktiviraj“, koji se održava u Sarajevu u periodu od 20.01.2010. godine do 24.01.2010. godine.

Edukativni program će trajati pet dana od srijede do nedjelje.

Šta pruža edukacijski program djevojkama?

Edukaciju o spolu i rodu, o rodnoj jednakosti, ženskoj istoriji, o feminističkom aktivizmu i o ženskoj angažiranoj umjetnosti, planiranje akcija polaznica, osnaživanje djevojaka da budu aktivistice i kao individue da čine pozitivne društvene promjene. Sva edukacija se radi kroz interaktivne radionice, prezentacije, prerformanse i istraživanje.

Šta možete dobiti kao učesnice ovog programa?

Informacije koje će djevojkama pomoći da misle pozitivno i djeluju aktivno. Sve polaznice će dobiti certifikate nakon završenog edukacijskog programa; mogućnost da učestvuju u CURE akcijama i uspostave suradnju sa aktivisticama iz BiH i svijeta.

Edukativni program je besplatan i sve troškove edukacije snosi Fondacija CURE uz podršku CFD-a Švicarske feminističke organizacije.

Fondacija CURE je realizirala edukacijski program u Doboju, Zenici, Ilidži i Travniku sada se vi aktivirajte i prijavite. Prijave primamo do 15.01.2010. godine.

Prijavnicu možete preuzeti i popuniti ovdje

Za više informacija i za prijave, molimo kontaktirajte CURE ured na 033 270 610, Berinu Meheljić na 063 903 160, popunjene prijavnice možete slati na na info@fondacijacure.org; berina@fondacijacure.org

Partnerske organizacije CURE edukativnog programa „Upoznaj svoja prava, žensku istoriju, osnaži se i aktiviraj!“ su CFD Švicarska feministička organizacija,

Berina Meheljić,

Projekt koordinatorica

Fondacija CURE

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na trening pod nazivom “Ženska ljudska prava” koji će se održati od petka, 11.12.2009. godine do nedjelje, 13.12.2009. godine u Sarajevu.

Cilj treninga jeste predstaviti osnovne pojmove ženskih ljudskih prava, pravne okvire koji garantiraju ženska ljudska prava te kroz interaktivni rad kritički posmatrati savremeno bosanskohercegovačko društvo iz prizme rodne jednakosti. Trening/edukacija je namijenjena predstavnicama ženskih grupa iz naše zemlje.

Fondacija CURE organizuje trening nakon što su rezultati istraživanja pokazali da je najtraženija tema “Ženska ljudska prava”. Edukacija koju smo dizajnirale odvija se u trajanju od dva i pol dana, a metod rada uključuje kratke prezentacije, rad u grupama i istraživanje, radionice i dodatne aktivnosti (filmovi, istraživanja, itd.)

Troškove treninga, smještaj, hranu i piće, kao i refundaciju putnih troškova snosi Fondacija CURE. Aplikaciju za prijave na trening  šaljemo u nastavku.

Srdačan pozdrav iz Fondacije CURE i radujemo se susretu.

Dobrodošle!

Preuzmi prijavnicu ovdje: CURE poziv na trening 011209

CURE tim

Napomena: * Dnevni red i detalje šaljemo prijavljenim učesnicama.

* Trening se održava zahvaljujući podršci Fondacije Kvinna til Kvinna.

(tekst preuzet sa Libela.org)

Tijekom nedavnog pompoznog i glasnog obilježavanja pada berlinskog zida naslušali smo se mnogih lijepih riječi o slobodi, novim mogućnostima koje su se poslije 1989. otvorile pred državama tzv. “Istočne Europe”, o njihovom povratku velikoj obitelji demokratskih europskih naroda itd. Od prenapuhanosti i jednostranosti tih političkih deklaracija brzo počinje boljeti glava – osobito ako pokušamo uporediti postulirano od strane svih politički korektnih aktera “epohalno značenje rušenja zida” s današnjim nezadovoljstvom mnogih dijelova njemačkog društva gospodarskom krizom, nezaposlenošću, pomanjkanjem socijalne pomoći od strane države…

U glasnim deklaracijma i novinskim člancima rodio se diskurs koji poprima sve značajke misaone podijele svijeta na vrijeme prije i poslije rušenja zida, na potpuno crno – bijeli način. “Vrijeme prije rušenja” simbolizira sve najgore u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj te se govoreći o njemu upotrebljavaju riječi poput autoritarnog režima, diktature, “okorjele političke grupe” koja tlači društvo (pri čemu se podrazumijeva da se tlačenje događa uz odlučno protivljenje onih koji bi trebali biti iskorištavani i potlačeni te da se nijedan dio društva ne identificira s ciljevima ove “okorjele grupe”). “Vrijeme poslije rušenja zida” međutim donosi duboke tzv. “demokratske” promjene, jedan epohalan demokratski preokret, likvidiranje okorjele grupe i inkorporaciju pokvarene države kojom je ona vladala u jednu drugu državu, shvaćenu kao oličenje prave demokracije, koja će od sada pa nadalje potlačenima osigurati napredak, razvoj i socijalnu pravdu na europski način.

U ovom je duhu njemački predsjednik Horst Koehler prilikom svog govora na svečanoj akademiji Zaklade Konrad Adenauer izjavio, kako je ljubav naroda prema slobodi izražena u činu rušenja zida otvorila njemačkom, ali i drugim “oslobođenim” narodima istočne Europe mnoga vrata, a cijelom svijetu priskrbila nove šanse. Koja točno vrata ima na umu te na koje je šanse mislio – nažalost nije precizirano.

No može se pretpostaviti da nije govorio o šansama žena i ženskog pokreta u novoj ujedinjenoj Njemačkoj. Jer one su nakon ujedinjenja osjetno i dokazano pale – te danas čine samo jedan od pokazatelja iluzornosti nada kakve su “potlačena” istočnoeuropska društva polagala u pad komunizma.

Da bi spoznali kako se ova iluzornost manifestira dovoljno je pogledati sociološke studije o položaju žena u bivšem DDR-u i Zapadnoj Njemačkoj prije 1989. te nakon ujedinjenja u novoj njemačkoj državi. Za Demokratsku Republiku Njemačku tijekom 40 godina njenog postojanja karakteristična je izrazito visoka zaposlenost žena. Državna infrastruktura (vrtići, škole, produženi boravci itd.) i politika socialističke ravnopravnosti spolova omogućavala im je manje više bezbolno spajanje poslovne aktivnosti i obiteljskog života. Normom se smatrao rad tijekom cijelog života bez tzv. “obiteljske faze”, karakterične za Zapadnu Njemačku, gdje se žena nakon rođenja djeteta i porodiljnog dopusta često više nije vraćala na prijašnje radno mjesto. Tako su žene u DDR-u bile i financijski mnogo neovisnije o muškarcima nego njihove “sestre” u Zapadnoj Njemačkoj te je postotak razvednih brakova bio na istoku znatno veći. Također podijela kućanskih poslova između muškarca i žene u DDR-u mnogo je povoljnija za zaposlene žene nego na zapadu: žene u socijalizmu obavljaju 1,8 puta više kućanskih poslova od muškaraca, dok njihove sunarodnjakinje u Zapadnoj Njemačkoj moraju raditi u kući čak 4,2 puta više od svojih muževa (taj se podatak odnosi na 1965 godinu!).

Paradoksalno, nakon ujedinjenja taj se postotak u oba dijela nove države počeo ujednačavati te danas iznosi točno 2 puta više kućanskih poslova za žene. To znači da se nakon rušenja berlinskog zida na istoku dogodilo nešto o čemu se na javnim proslavama vrlo nerado govori: značajno nazadovanje!

Socijalne razlike između žena na zapadu i istoku prije 1989. pokazale su se također kao glavna prepreka za suradnju među ženskim pokretima poteklim iz obaju država u jedinstvenoj Njemačkoj. Aktivistice ženskog pokreta s jedne strane zida naišle su na duboko nerazumijevanje na drugoj strani. Takvo nerazumijevanje je rezultat potpuno drukčijih iskustava i biografija žena u zapadnom i istočnom dijelu podijeljene države.

- Životna realnost zapadnih i istočnih žena bila je kao nebo i zemlja: skoro sve feministkinje s istoka imaju djecu i udane su. Aktivistice na zapadu često su lezbijke, nemaju djece i dugo studiraju. Žene s istoka usredotočene su na praktičnu ravnopravnost i žele mijenijati svijet uz sudjelovanje muškaraca, zapadnjakinje isključuju muškarce iz svog pokreta. Feministkinje sa zapada bore se jednako protiv države i muški dominiranog svijeta, istočne Njemice imaju samo jednog protivnika: državu, i u borbi protiv nje žele surađivati i s muškarcima, što je neshvatljivo na zapadnoj strani zida – opisuje svoje tadašnje iskustvo susreta dvaju ženskih svjetova Ulrike Helwerth, novinarka i aktivistica zapadnjačkog ženskog pokreta.

Ubrzo je došlo i do oblikovanja stereotipnih uloga unutar ujedinjenog ženskog pokreta: žene sa zapada, često bolje obrazovane i potkovane u feminističkoj teoriji, bavile su se znanstvenim raspravama i akademskim razlaganjem ženske ravnopravnosti, dok su istočne Njemice, neposredno poslije pada zida, tu ravnopravnost primjenjivale u praksi.

Pritom treba naglasiti da je realizacija pune ravnopravnosti postignute za vrijeme DDR-a bila moguća samo neposredno nakon 1989., jer, kako smo već spomenuli, situacija žena se u ujedinjenoj državi ubrzo počela mijenjati u smjeru izjednačavanja sa zapadnim standardom, koji je po pitanjima ravnopravnosti žena daleko zaostao za “diktatorskim” i “okorjelim” socijalističkim režimom.

Razlike u položaju žena na zapadu i istoku današnje Njemačke još su i danas prisutne, a posebno dolaze do izražaja u shvaćanju aktivne uloge žene na radnom mjestu i pravedne podijele odgovornosti za obiteljski život među oba spola. Čak i najpoznatija njemačka feministkinja sa zapada, Alice Schwarzer, izjavila je nedavno da su u njenim očima žene sa istoka jače i “manje obmanute” od zapadnjakinja, te da je feministička svijest među njima izraženija nego na zapadu. Zato zaključuje, da su nakon ujedinjenja upravo žene s istoka pripomogle bržem razvoju i efikasnijem djelovanju feminističkog pokreta na prostorima jedinstvene nove Njemačke.

Primjer promjene položaja žena nakon pada DDR-a i njegove inkorpacije u Saveznu Njemačku samo je jedan od cijelog niza činjenica koje jasno pokazuju ispraznost današnjeg pobjedničkog diskursa, čiji neizostavni element čine političke deklaracije kakve smo mogli čuti nedavno prilikom obilježavanja 20. godišnjice pada berlinskog zida. Današnje totalno obezvrjeđivanje postignuća srušenog socijalističkog svijeta pokazuje se na samo kao nepotrebno ali prije svega i lažno. Dvadeset godina poslije “epohalnih” promjena u Istočnoj Europi žene se opet moraju boriti protiv inicijativa poput ponovne zabrane pobačaja i medicinski potpomognute oplodnje koje ih postepeno guraju natrag u srednji vijek.

Zato bi možda bilo dobro da svi oni koji trube o demokratskim promjenama koje nam pruža društvo utemeljeno isključivo na pravilima tržišne ekonomije kao mjerilo uspjeha uzmu i položaj žena u tom društvu.

Barem jednom. Barem kao eksperiment.